Teorija rupa – krajnje neukusni monolog o evoluciji vrsta preko šupka

Već se neko vrijeme bavim mišlju kako je lako moguće da su rupe ključ svega na ovome svijetu. Prestanka života, postanka života i rješenje evolucije.

1. Crna rupa (znanstveni pojam) - nebesko tijelo koncentrirano od mase s gravitacionim poljem tako jakim da čak i izlazna brzina iz najbližih tačaka prekoračuje brzinu svjetlosti. To znači da ništa, pa čak ni svjetlost, ne može izaći iz njene gravitacije.
Slap me twice and call me chimichanga, ali meni to zvuči kao nekakva smrt.

2. Crna rupa (vudi-alenovski pojam) – vagina crne prostitutke kojom ona zarađuje za život. Također mjesto eventualnog nastanka novog života.

http://www.youtube.com/watch?v=tGqrL8hVzXI

Rupe u evoluciji (doslovno) – Pojednostavljeno to bi značilo da što živi organizam ima više prirodnih rupa na svom tijelu to je evolutivno naprednije. Tako npr. riba/komarac ima samo jednu rupu kroz koju jede, koristi za prokreaciju i izbacuje sekrete. Ptica ima dvije rupe – usta i onu na suprotnoj strani tijela. Majmun ima 3 rupe – jednu kroz koju jede i 2 pola metra niže kroz koje se obavlja oplodnja i završna faza metabolizma. I tako dolazimo do čovjeka kod kojeg imamo dvije različite podvrste. Muškog čovjeka koji ima 3 rupe (analogno majmunu) i ženskog čovjeka koji ima 4 rupe (jednu za jelo, jednu za jednu vrstu fekalija, drugu za drugu vrstu i još četvrtu rupu za oplodnju).

Dragi dnevniče

Srijeda – Dragi dnevniče, oprosti što te dugo nisam pisala. Prošli mjesec sam opet bila na operaciji. Ugrađivali su mi sporootapajući apaurin na mjesto tik uz hipotalamus. Čudno s obzirom da ima već neko vrijeme da sam operirana od mozga. I doktori su rekli da nikada nisu vidjeli ništa takvo, ali garantiraju da će ovaj zahvat uspjeti. Za sada terapija djeluje

Četvrtak – Danas sam provela dan na putu. Čitav dan sam putovala. Bila sam u Kini, Keniji, Katmanduu, Koraljnom otoku. Nisam se ni oznojila.

~
Riječ.
Raširite svoja slatkorječiva usta i pustite da droga potekne.
~

Petak – osjećam se patetično. Želim pisati kao da sam scenarista talijanske doktorske serije. Pa kaže: Dok su sivi auti tutnjali kišnom ulicom, Ona je stajala uz izlog robne kuće fokusirajući me pogledom. Bilo mi je neugodno. Jer kasnim. Trebala sam biti ovdje još pred 4 godine. Ali ja sam u zadnji tren odlučila prepustiti se hedonizmu, sadizmu i mazohizmu. Naposljetku nisam nikako mogla naći ključeve. Zato kasnim.

Subota – E ku'iš ono kažem ja njemu amo se zajebavat. Idemo brijat, ali neee. On sam' sjedi i bleji ko tele u šarena vrata. Jebote ku'iš pa koi ti je racQ. Ka'e on da bi on zuve, ma kak'u zuve majkuti amo brijat stari moj. Ziher je derpe ima i kusur godina e. Nemreš bilivit. NOT

~
Kugla.
Najsavršeniji oblik u prirodi.
Što smo mu bliži to smo si odbojniji.
~

Nedjelja – Slušam AC/DC i psujem ih sve. I tebe dnevniče. I tebe. Svinjo smrdljiva.

Ponedjeljak – danas sam se bavila znanstvenim radom. Prvi korak – postavljanje pitanja. Pitanje: 1. Što je pčelama med; 2. Može li ženska osoba urinirati sa na pola punim mjehurom ako stoji na rukama; 3. Što je odraz u ogledalu ako mu je samo i jedino drugo ogledalo sučelice; 4. Zašto lako zaspemo nakon ručka, a teško nakon večere. Sutra moram dovršit rad

~
Najveća idiotarija modernog doba jest introspekcija.
~

Utorak – Note to myself: kupiti zubni konac. Detalji su bitni.

P kao pepermint

Gospodin P. odjavio je prekjučer priključak za telefon, plin, vodu i struju.
Jučer je zatvorio tekući i devizni račun u Prvoj nacionalnoj banci.
Još mora odjaviti TV pretplatu, pretplatu na 'Suvremeni utopist' i namirit račun u trgovini.
Kartu je rezervirao i kupio je nove cipele.
Novi kofer mu ne treba. Ne treba mu ni onaj stari s kojim je proputovao svijet, ionako ništa neće ponijeti sa sobom.
Mora se javiti i prijateljima i izvesti ih danas na ručak ako stigne. Možda ipak bolje sutra.
Trebao bi vratiti knjige u knjižnicu i pokupiti baloner iz kemijske čistionice.
Vrijeme mu je naklonjeno.
A ni prognoza nije loša.
Gospodin P. se smiješi jer će ipak sve stići obaviti i još će mu ostati vremena i da opere prljavo suđe koje se nagomilalo u sudoperu.
Osobi koja dolazi nakon njega ostavio je poruku na kuhinjskom stolu – 'Sretno!'

Nepovezani snovi

Oh, kako bi bilo biti točka opet.
Jednom sam sanjala da sam točka. Lucidan neki san (premda ne zvuči tako).
Sva moja pitanja i dileme su u tom trenutku 'točko-bivstva' bile savršeno jasne i s ukazanim rješenjima.
Transcendentalno iskustvo, rekla bih.

Da li i drugi u snovima komuniciraju telepatski (nije da je bitno)?
U mojim snovima nitko ne otvara usta, a boje osjećam psihički, a ne vizualno.
Možda tako i slijepi sanjaju. Emocijama.

Za razliku od jave u kojoj ružne stvari (pre)brzo uspijem potisnuti i zakrabuljiti nekim emocionalno neutralnim do sretnim iskustvima, ružne snove pamtim i prevrćem više nego što je to potrebno. Danima, mjesecima, čak i godinama.

Već godinama ne volim sanjati.
Da sam barem točka

Linguini ide u štetu

Moj djed je imao prijatelja. Gospodin Linguini se zvao.
Divan je to čovjek bio, strašno privržen obitelji, opušten, zajebant.
Sve što je on pričao, zvučalo bi smiješno makar se inače radilo o ozbiljnim stvarima.
Još se sjećam kako smo se smijali kada nam je svima pričao kako je njegov pokojni otac, također obiteljski čovjek, utorkom i četvrtkom posjećivao svoju ljubavnicu.
Njegova supruga znala je za tu vezu premda se pravila savršeno neupućena te u izvanbračne pothvate.
To su bila druga vremena, a ona nije ni pomišljala na razvod braka.
Umjesto toga radije je svaki utorak i četvrtak mužu priredila najljepše donje rublje, najbolje odijelo koje je prije toga besprijekorno izglačala te izabrala finu svilenu kravatu.

„Ako stari već ide u štetu mater nije 'tila da kurbača okolo priča protiv nje. Neka kurviš barem dobro izgleda“

Nije bitno. Čekam. Doviđenja. vol.1

U dalekoj zemlji koja bješe slađa od najslađe breskve rodio se tek nedavno. Razvio se brzo, odlučio što želi još brže i stao čekati.
Jednoga dana susjeda ga ugleda kako sjedi na verandi pa ga upita što čeka.
„Nije bitno. Čekam. Doviđenja.“

Drugi dan uz ogradu se igrahu djeca. Jedan od njih dobaci mu „što čekate?“
„Nije bitno. Čekam. Doviđenja.“ odgovori.

Treći dan prijatelju dozlogrdilo pa ga upita „koliko ćeš još samo sjediti i gledati niz ulicu?“
„Nije bitno. Čekam. Doviđenja.“ odbrusi prijatelju.
Prolazili su sati, dani, godine. Svaki dan ga je netko upitao slično pitanje, a on je odgovarao istim odgovorom.


Dogodilo se to jednu srijedu. Probudio se i počeo sakupljati.
Uzimao je što mu je god palo pod ruku.
Automobilske gume.
Drva za ogrjev.
Cigle.
Stare odbačene cipele.
Boce.
Ništa nije odbacivao. Prekapao je tuđe tavane, podrume, ostave i dvorišta. Uzimao je ono što su drugi bacali.
Kada je dovoljno toga skupio, počeo je pažljivo slagati jedno na drugo.
Cigle na dnu, na njima gume na koje je složio čizme, na njime staklenke i stari televizori. Na vrh je stavio velike kanistre da pritišću teret prema dolje.
Prošlo je više od 4 noći otkako je zadnji put spavao, ali završio ga je.
„Sad me više nitko ne vidi kako gledam niz ulicu i čekam“.

Zadovoljan, umoran i teških nogu prehoda još par koraka do naslonjača.
Sjedne i digne pogled. Ne vidi više ništa. Ni ulicu ni susjede.
Samo zid smeća.

Valentinovo, poznatiji kao dan živih idiota i ljigavštine

Pa šta!
Šta onda ako je Valentinovo?
Moram li i ja primiti injekciju kratkoročne, ali kronične ljigavosti?
Jebite se!
Ja sam još uvijek generacija osmog marta. Javite mi se onda seljoberi patetični.
Jeb'lo vas Valentinovo!

A osmi mart koga briga, ha? Žene jebite se… baš nas briga što ste u najboljem slučaju pred 50 godina dobile pravo glasa, a u najgorem ga nemate još ni danas. Jebe nam se što nećete dobiti posao ako ste se tek udale jer, jebiga, sad ćete sigurno htjeti rađati. Ne zanima nas što za isti posao dobivate manju plaću i piš mi vrit što ne možeš ni dobiti neki posao jer si… jer si… samo da progutam gadljivu kuglu šlajma… jer si ŽENA.
I zašto da onda da slavimo tvoj dan? Ili majčin dan ustalom? Neš ti… majka. Pa svaka druga žena je majka. Biti majka je najstarije neprofitabilno zanimanje na svijetu. I sad koze žele neku počast. Pih… čkomi tamo ženo rađalačka!

Ali biti zaljubljen…o-la-la. E to je već postignuće. Na stranu to što će se, statistički gledano, polovica tih parova raspasti prije nego sto dođu do oltara, a još barem četvrtina nakon 'sudbonosnog' da.
Mašala.
Oni su zaljubljeni.
Danas.
Možda ne jučer.
Vjerojatno ne sutra.
Ali danas jesu. I danas će iskeširat koliko god treba. Ipak je ovo proslava koitusa. Serem, Nije, ali nije li to poanta? Barem za većinu?
Ako ne onog realnog, onda barem onog fantomskog.
Već vidim… Gospođa J. prodaje cvijeće. Prošlu subotu ruža za 5 kuna, ovu subotu za 15. Gospodin F. radi u Krašu. Ovaj tjedan bombonjere su na akciji. Kupiš jednu, dobiješ dvije. Ako te prva cura odjebe da odeš onoj od četvrtka.
20 sati je.
Gospođa M i gospodin J. zatvaraju trgovačke radnje. Svaki svoju.
Vade cigaretu i pale je jeftinim upaljačem sa trafike.
Kao nakon seksa… jer ipak su nas opet BEEP u mozak s danom zaljubljenih.