Neću kupiti navijačku kobasicu za 12,99.
Neću ni usranu navijačku Coca Colu sa šahovnicom.
Ne pada mi na pamet kupiti navijački šal i kapu na prodajnim mjestima Tiska.
Gade mi se navijačke himne i prigodni navijački audio cedeJi i kaSete.
Neka me svaki pred-tekma / tekma / post-tekma program zaobiđe u najširem luku.
Ne želim grad pun navijačkog ljudskog i ostalog smeća.
Ne kupujem tamo gdje me cijeni jer je to sponzor nekakvih „paklenih“ nego tamo gdje roba nije krama.
Neću preskupu kartu za preskupu usranu velebnu arenu koja već velebno prokišnjava.
Ne želim opet plaćati nečije preskupe sportske igračke-stadione.
Ne želim gledati super navijačke reklame koje potiču super navijački alkoholizam ili kockanje.
Želim program koji je izabrala Neda Ritz ili Đelo Hađiselimović, a obradio Ruben Albahari.
Želim reklamu za Annie Lennox u Zagrebu za 150,99.
Želim Kraš mliječnu čokoladu s narančinom korom bez navijačkih oznaka i šahovnica, a može ista takva i Lidnt.
Želim velebnu pučku kuhinju i još velebnije sklonište za beskućnike.
Želim kupovat nedjeljom.
Želim lobotomiju.
Lijep kao nebo ispod ptice pune oblaka
Prije 13 god.
Nema komentara:
Objavi komentar