Nedjelja oliti Dan kad je država odlučila otići k vragu

Vatrogasci rade.
Doktori i medicinsko osoblje radi.
Novinari rade.
Vozači javnog prijevoza rade.
Prodavačice na tržnicama rade.
Nadzornici javnih prometnica rade.
Kino operateri rade.
Meteorolozi i prognostičari rade.
Djelatnici muzeja i galerija rade.
Službe za korisnike mobilnih teleoperatera rade.
Dispačeri na 988, 981, 970,… rade
Gorska služba spašavanja radi.
Policajci rade.
Frajeri na benzinskoj pumpi rade.
Prodavači novina rade.
Restorani (čitaj: konobari, kuhari, perači,…) rade.
Svećenici rade.

Zašto onda ja koji kua ne mogu kupiti friški kruh danas? I vrhnje za kuhanje. I štapiće za uši pobogu. Esencijalije. Ma nebitno uostalom.
Recesija ha? Malo morgen! Samo si bogata zemlja može dopustiti da zabrani rad nedjeljom. Samo ona ima toliko para da uzdržava sve te ljude koji će zbog neradne nedjelje dobiti otkaz jer su višak i samo njoj ne treba profit od svih nedjelja godišnje.
I da, naravno da će taj 'višak radne snage' koji je sad na burzi i prima socijalnu pomoć nedjeljom otići pomoliti se Svevišnjem za novi posao i ostaviti koju kunu u škrabici.

Da parafraziram – kad crkva zatvori vrata trgovina, ostavi škrabicu na vidljivom mjestu.